Širom Srbije nalaganje badnjaka obavlja se u crkvenoj porti ili ispred crkve. Badnjak je hrastova grana i predstavlja ono drvo koje je Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio. Badnjak, dalje, nagoveštava i drvo Krsta Hristovog. Raspaljivanje, džaranje , vatre koje izaziva pregršt varnica i iskrica simbolizuje blagostanje koje se priželjkuje.
Običaj nalaganja badnjaka na vatru vrlo je star i pominje se u pisanim izvorima još 1272. godine, gde se u jednom dokumentu beleži da su na Badnje veče dubrovački brodovlasnici prinosili knezu panj-ceponem i nalagali ga na vatru. U današnjim, urbanim uslovima u nemogućnosti seče badnjaka u šumi i spaljivanja na ognjištu sačuvane su neke druge osobenosti ovog dana, a to je posna ali bogata trpeza, badnjak u obliku par hrastovih grančica i nešto slame, koji se dobija u crkvi. Veliki broj naših sugrađana na Badnje veče dobio je badnjak u svom, pravoslavnom hramu, pa tako i u hramu Svetog Ilije u Staroj Pazovi gde su bogoslužili protojerej Srđan Đurđević, starešina Hrama i jerej Nikola Despot. Bogosluženju su pored mnogobrijnih građana prisustvovali i predsednik opštine Đorđe Radinović i predstavnici MZ Stara Pazova. Pravoslavni vernici na drugi dan Božića proslavljaju Sabor Presvete Bogorodice, a treći dan praznik prvomučenika Svetog Stefana. U narednim danima će verni proslaviti Obrezanje Hristovo, a zatim Bogojavljenje.
Info
Stara Pazova
07.01.2013.